• imate problem u odnosima, osjećate se neprihvaćeno, ostavljeno, nezadovoljno
• imate stalni osjećaj nesigurnosti u sebi, manjak samopouzdanja i samopoštovanja
• osjećate tjeskobu, imate napadaje anksioznosti, a ne možete ih povezati s mogućim uzrokom
• imate promjene i oscilacije u raspoloženjima
• imate problem s osjećajem i doživljajem vlastitog identiteta, kao i s osjećajem pripadnosti
• proživljavate određenu životnu krizu uz emocionalnu pripadajuću reakciju
• imate osjećaje općeg nezadovoljstva sobom, ne vidite smisao i sebe u bliskoj/daljoj budućnosti
• imate osjećaj manjka motivacije i volje, nemogućnost donošenja važnih životnih odluka
• imate prevelika očekivanja i životne ciljeve koje ste si postavili te u slučaju neispunjena istih osjećate se manje vrijednim ili neuspješnim
• živite sa „stalnim“ osjećajem krivnje u sebi
• potrebna vam je potvrda drugih ljudi kako bi sami sebe vrednovali
• traume iz prošlosti ili strahovi (fobije) utječu na vašu svakodnevnicu te ometaju vaše funkcioniranje
• bolujete od psihičke bolesti i uz lijekove koji su vam propisani, trebate dodatnu podršku terapeuta i psihoterapijski rad na sebi, a kako bi se „ojačali“ u suočavanju s bolesti i u svakodnevnim životnim stresovima

Psihoanalitička psihoterapija proizlazi iz psihoanalize. Usmjerena je na osvještavanje nesvjesnih procesa u nama, odnosno zapamćenih emocionalnih iskustava stečenih kroz rane odnose s nama bitnim osobama. 

Ta iskustva formiraju obrasce ponašanja, postaju dio nas i imaju značajnu ulogu kasnije tijekom života, u samom doživljavanju sebe i sebe u okolini, kao i u formiranju nama bitnih odnosa, bilo prijateljskih, kolegijalnih ili emocionalnih.

Ako nemamo svjesni utjecaj na vlastite obrasce ponašanja, oni se ponavljaju zbog čega se možemo osjećati da nemamo snage napraviti promjenu i suočiti se s izazovnom situacijom na različit način nego bi inače reagirali.

Kada i kome je namijenjena?

Primjenjuje se kod osoba koje kroz duži vremenski period osjećaju da ne mogu ispuniti svoja životna očekivanja ili potencijale, opetovano se nalaze u obrascima ponašanja ili odnosima u kojima ne mogu osjetiti istinsko zadovoljstvo, ljubav, sreću ili osjećaj uspjeha.

Vrlo često nesvjesni procesi ako nisu razjašnjeni, mogu biti podloga raznih psihičkih pa i tjelesnih smetnji, koji ometaju svakodnevnu funkcionalnost osobe, odnosno umanjuju kvalitetu života.

Terapijski proces

Psihoanalitička psihoterapija odvija se jednom do dvaput tjedno, „licem u lice“. U terapijskom procesu kroz odnos s terapeutom, u mirnom i sigurnom okružju, dobiva se mogućnost osvještavanja i ponovni prolazak kroz ranija emocionalna iskustva, ali sad uz slobodnije izražavanje ranije potisnutih emocija.

To omogućava postepeno stjecanje korektivnog emocionalnog iskustva koje osobi daje snagu da se sad lakše nosi sa životnim izazovima, ima mogućnost utjecaja na odnose koji su ranije bili nezadovoljavajući ili bez vidljivih opcija za poboljšanje.

Ciljevi terapije

U konačnici dolazi do pozitivnih promjena koje su dugotrajnije i koje će postati novo stečeno iskustvo. Stvaraju se novi obrasci ponašanja koji će doprinijeti boljoj kvaliteti života.

Da bi se to postiglo, potreban je veći broj terapijskih seansi kroz vremensko razdoblje od nekoliko mjeseci do nekoliko godina.

Suportivna psihoterapija je primjenjiva kod osoba koje u osnovi nemaju poteškoće u psihičkom funkcioniranju, ali se trenutno možda suočavaju s određenim životnim promjenama ili izazovima koji su doveli do „emotivnog sloma“ s kojim se ne mogu sami nositi i koji zahtijeva stručnu pomoć.

Podrška i empatično razumijevanje koje mogu primiti daje im osjećaj sigurnosti kao i osjećaj da nisu sami u svojoj patnji.

Terapijski proces i ciljevi terapije

Suportivna psihoterapija odvija se intenzitetom ovisno o potrebama osobe koja traži pomoć. U praksi je to najčešće jednom tjedno ili dva puta mjesečno.

Kroz terapijski rad radi se na jačanju unutarnjih psiholoških obrana i snaga u suočavanju s vanjskim stresorima i frustracijama.

Primjenjuje se u periodu koje je potrebno da osoba dobije osjećaj unutarnje snage da se nadalje može sama nositi sa svojim životnim izazovima.

Tijekom terapijskog procesa može se uvidjeti da se određene emotivne situacije ponavljaju u životu, te se želeći ustanoviti uzrok tomu osoba može odlučiti i za dublji rad na sebi.

To onda zahtijeva intenzivniji psihoterapijski rad u okviru psihoanalitičke psihoterapije.

Moje ime je Nikolina Menegoni,
doktorica sam medicine,
specijalist psihijatrije,
uži specijalist psihoterapije
i psihoanalitički psihoterapeut.

Diplomirala sam na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 2006. godine s izrazitim interesom prema psihijatriji. Tu četverogodišnju specijalizaciju dovršavam u Neuropsihijatrijskoj bolnici dr. Ivan Barbot Popovača, a potom i dvogodišnju užu specijalizaciju iz psihoterapije.

Posjedujem višegodišnje iskustvo rada u individualnoj i grupnoj psihoterapiji.

Uz rad u bolnici, dodatno obogaćujem svoje iskustvo kroz višegodišnju edukaciju iz psihoanalitičke psihoterapije, koja je uključivala i aktivan rad na razumijevanju same sebe kroz osobnu terapiju.

Član sam Hrvatskog psihijatrijskog društva, Hrvatskog društva za psihoanalitičku psihoterapiju, te Hrvatske komore psihoterapeuta.

Kroz privatni obrt Aksonika, pružam psihoterapijsku pomoć osobama koje se nalaze u emocionalnim krizama.

Osobama koje nisu u mogućnosti fizički dolaziti na seanse, obje psihoterapije mogu provoditi i na daljinu (online terapija).